Jednom sam, već lagano trudna, nekome objašnjavala kako ovu trudnoću stvarno nisam planirala, kako sam se više sa svime time poigrala…
A taj me netko samo prekinuo: „ Ma Sara, prvo dijete se ne planira! Svako iduće možda da, ali prvo? Za dijete nisi nikada potpuno spreman, a opet kada bude trebalo, vjeruj mi bit ćeš…“
Bila je ovo naša slatka istina, meni tada ni malo smiješna!
Stvarno sam dugo imala ideju o tome kada želim drugo dijete, ali ideju o savršenom trenutku za prvo nisam stigla dobiti!
Postoji li idealna dobna razlika između djece? Postoji. To je ona koju imate doma, koju ćete jednom imati ili koju nećete imati nikada jer ju ne želite!
Na aerodromima bih uvijek uočavala obitelji s malom razlikom među djecom, bili su mi posebno zanimljivi. Gledala bih iste kako se zajedno igraju na bazenima hotela i kako im nikada nije dosadno… Jednostavno sam znala kako je to ono što želim sebi!
Profesionalni život osigurao mi je savršeno poznavanje dobnih razlika. Na temelju svega što sam vidjela, naučila i doživjela, stvorila se jasna želja o dobnoj razlici među našom djecom: ili manje od 2 godine ili više od 6!
Zašto?
Mala dobna razlika sa sobom donosi gotovo istovremeni prolazak kroz faze odrastanja. Radi se o djeci sličnih sposobnosti i interesa što podrazumijeva mnogo zajedničke igre i trenutka. Starije dijete, odmah po rođenju mlađega, zaboravlja da je ikada bilo samo ono, nema tu ljubomore zbog dolaska novog člana…
Velika dobna razlika pak omogućuje da se jedno duže razdoblje u potpunosti posvetite prvom djetetu, da odmorite tijelo i glavu za bebu koja stiže. U ovom je slučaju starije dijete već dovoljno veliko i zrelo pa će se postaviti zaštitnički i osjećati važno što može pomagati u svemu što se događa. Najčešće nema neke ljubomore jer je razlika među njima tijekom djetinjstva toliko velika da su uvijek u različitim fazama i ne doživljavaju jedan drugog kao konkurenciju. Ali, nema ni one zajedničke igre, ni istovremeno sličnih interesa…
Meni je osobno dobna razlika od 2 do 6 godina teoretski najmanje primamljiva iako je u praksi upravo ona najčešća. Razlog je jednostavan: premala je da ne bi bilo ljubomore i da bi starije dijete moglo „čuvati“ mlađe, a prevelika da bi se međusobno igrali i zajedno kroz faze odrastali. Idealna je za međusobna natezanja popraćena beskrajnom ljubavi. Ne mogu jedan bez drugog, a još manje jedan s drugim!
Jednoga dana kad prođe faza puberteta, sve se dobne razlike brišu i postajemo odrasla braća i sestre koja mogu, ali i ne moraju biti bliska i povezana. Nema garancije da će bilo koji odabir donesti rezultate koje smo željeli, a prije svega nema garancije ni da će viša sila podržati naše planove.
Krofnica i Kiflica vi ste naša idealna dobna razlika! Iako smo imali jasnu želju, uvijek treba sačekati život da i on iznese svoju. Crtica na testu za trudnoću nakon Emilynog prvog rođendana značila je da je netko tamo gore podržao naš plan. Godinu i 9 mjeseci nakon Emily, stigao nam je Entony!
Kada nas ljudi sretnu, uglavnom nas prvo pitaju: „Jeste živi s dvoje tako male djece? Spavate? Sara jedeš ti šta?“ Nakon što se nasmijemo i kažemo im kako smo živi i kako je zahtjevno, ali je to ono što smo htjeli, slijedi nastavak: „Imate pravo, barem ćete se odmah svega riješiti! Trebali smo i mi tako!“ Nakon toga se samo nasmijemo…
Mama i tata su vjerovali da imaju dovoljno ljubavi, volje, snage i mogućnosti za ovakav scenarij. Ideja o duplim bočicama, o pelenama različitih veličina, o dudama po cijeloj kući i o vama kako pričate jezikom koji mi ne razumijemo, bila nam je primamljiva i slatka. Mama je više od svega željela kolica „za dupliće“ usprkos svim njihovim nedostacima. Željela je i one neodoljive slike vas dvoje tako malih i savršenih!
Odabrali smo živjeti u sadašnjosti, odabrali smo imati dva mala posebna bića koja su istovremeno ovisna o nama. Tako da ne: mi nismo izabrali malu dobnu razliku zato da bi se nečega „riješili“, nismo ju izabrali jer nas godine „stišću“ i nije nam se „dogodila“. Je li teško? Pa rekla bih da je ovo neopisiva razina kontinuiranog opterećenja, ali i da se života bez ovog opterećenja više ne mogu ni sjetiti! Što na sve to kaže Ivan? Evo kaže da se slaže 🙂
Ni jedan vam stručnjak neće moći reći broj koji će označiti najpoželjniju dobnu razliku između djece… Slušajte sebe, svoje srce, svoje tijelo, svog partnera, mogućnosti… a razlika koju dobijete kao i odluka na samo jedno dijete – vaša je idealna. Donosite odluke koje su vam ispravne danas pa što god se sutra dogodilo i kako god ispalo, jednom je bilo savršeno ispravno!
Želimo vam puno prvih „neplaniranih“ bebica i još više idealnih dobnih razlika!
