Poziv na kumstvo

Kada ljudi biraju svoje vjenčane kumove, koliko vidim i čujem, imaju zanimljive kriterije: best friends forever (poželjno je od jaslica pa do smrti), dobrostojeće (cilj je dobiti što veći poklon jer valja vratiti svu tu lovu), ne ljepše od sebe ali nikako ni ružne ni debele (kvarit će ti slike), neka budu kum i kuma par (bolje ćete se družiti u budućnosti), neka su već u braku (u suprotnom su ljubomorni i čangrizavi), neka su vam djeca slične dobi (imat će te u isto vrijeme iste interese)…

Kada imate jedan drugoga, kada imate odluku da se ženite i datum vjenčanja, vrijeme je za odabir kumova! Ja nisam jedna od onih koje mogu reći „oduvijek sam znala da ćeš mi biti kuma“, nisam imala ni kriterije za kumstvo… sve dok mi nisu zatrebali!

Odabirem živjeti u sadašnjosti pa sam i ovu svoju odluku donijela potpuno neopterećena i prošlošću i budućnošću.

A ovo, ovo je mojih 5 kriterija:

to je netko tko je, kao prvo, rođen s kapacitetom za kumstvo; netko tko u sebi ima dovoljno kulture i poštovanja za prvi red ispred oltara, ali i dovoljno života, osmijeha i ludosti da pleše na stolu…
to je netko tko vjeruje u mog partnera i našu priču, netko tko ponosno i istinski vjeruje u ono što potpisuje
to je netko s kime si proveo jedno intenzivno razdoblje i stvorio uspomene vrijedne življenja, netko tko je sa mnom dijelio sve i netko za koga vjerujem da bez ikakve ljubomore i zavisti prati moj put dalje…
to je netko tko već dobro poznaje i nas i kuma, uigrana četvorka najbolje će odigrati
i na kraju… postoji još nešto, ali taj je kriterij samo naš pa ćemo ga zadržati za nas četvero!

Na temelju svega navedenog, jasno sam znala tko je osoba s kojom želim podijeliti jedno lijepo i zanimljivo razdoblje priprema, vjenčanje puno zabave i emocija i fotoknjigu 2018. nezaboravnih uspomena. Znala sam s kime bih, bez obzira gdje nas život odvede, bar taj jedan dan u godini voljela zajedno jesti, piti i smijati se – slaviti godišnjice… Znala sam tko će biti moja kuma!

Kada smo Ivan i ja krenuli stvarati ovu našu priču, željeli smo tematsko vjenčanje u kojem će i mjesta i ljudi i detalji imati svoje zašto!

Pozivom na kumstvo informacija o našem vjenčanju postala je javna i stvarna, a priča kreće ovako…

11.11.2017. pozvali smo sve one koji su bili s nama na Baliju da zajednički proslavimo našu prvu godišnjicu braka. Dogovor je bio da se za početak nađemo u caffe baru Cinderella – našoj bazi. I dok su gosti bezbrižno čekali naš dolazak, u kafiću se umjesto nas pojavio glasnik. Donio je Poziv iz Valmadelanda u kojem je sažeti prikaz našeg prijateljstva kao i veliko pitanje: „Hoće li likovi priče ove zajedno pred oltar stati, hoće li se kumovima zvati?“ I dok su budući kumovi dolazili k sebi od šoka i iznenađenja, u Cinderellu smo ušetali mi. Došli smo po odgovor. Bio je sretan, jasan i glasan, a večer je poprimila razlog za dvostruko slavlje i postala jedna draga nezaboravna uspomena.

Sve što možete zamisliti, možete i realizirati. Ali sami nećete daleko… Iza svega što krenete raditi, uvijek će stajati prava mala vojska. I kakva god ona bila, bez nje ne možete!

Ova je ideja nastala puna 3 mjeseca prije njezine same realizacije. Trebali su nam dani i dani traganja za nekim tko prodaje ili izrađuje nešto što će nalikovati na poziv s dvora… Dopisivanje u sitne sate s mojom virtualnom kolegicom Ninom, koja bolje od ikoga istraži tržište, dovela me do imena Wallster.hr. Iako oni sami nisu imali točno ono što sam tražila, imali su volju, želju i entuzijazam koji ne možete platiti. Uslijedili su dani i dani dopisivanja i rada na proizvodu. Nisu nas zaustavili kilometri koji su nas dijelili… Ekipa Wallstera je za ovu priliku promijenila izgled svog originalnog proizvoda i postala dio naše priče. Hvala im na tome!

Tekst za poziv osmislila sam ja, Sara, iako vani ne izlazi ništa što nije pregledano, izmijenjeno ili odobreno od mog najvećeg kritičara i obožavatelja – Ivana!

Željeli smo da na pozivu bude crtež Valmadelanda, kuće iz koje sam poziv i stiže… Srećom i tu imamo svog igrača na terenu! Uslikala sam mobitelom našu kuću i poslala ju svojoj kolegici Ivani. Mi smo već toliko uigrani tim da smo bez ikakvih problema na relaciji Pomer-Silba- Zagreb stvarali crtež, izmjenjivali ga i dostavili ga na vrijeme!

Trebao nam je i glasnik, odnosno glumac koji će poziv dostaviti i kamerman koji će nam taj trenutak sačuvati… Imamo mi organizatoricu vjenčanja koja sve zna pa nas prečicama vodi do ljudi i cilja!

A onda dođe i dan realizacije. Imali smo dogovoreno i mjesto i ljude, ali i dalje nam je trebala dobra volja konobarice koja se taj dan vratila na posao samo kako bi nam pomogla realizirati iznenađenje. U raspored sam ugurala i one koji su se pobrinuli da se osjećam i izgledam posebno lijepo. I na kraju, prije nego smo krenuli u Cinderellu po svoj odgovor, trebala nam je dadilja koja je sposobna i dostojna ostati u Valmadelandu čuvati ono što najviše volimo…

I dok se ljudi uglavnom brinu oko toga koliko su im ideje dobre ili loše, sve se one na kraju dijele na realizirane i one koje to nisu…

Možda nije znanstveno utemeljena, možda nije opće važeća, ali ovo je naša formula:

30% ideja + 30% trud, volja i rad na realizaciji + 30% partneri u realizaciji + 10% nebeske sile = POZIV NA KUMSTVO!