Jednom davno izabrala sam ljubav ili je pak ona izabrala mene… Vrijedno i strpljivo, strastveno i predano, davala sam joj sebe. Ulagala sam maksimalno, riskirala, gubila, dobivala… Vjerovala sam da me negdje u životu čeka moj princ! Vjerovala sam i da će moje vjenčanje biti pravi životni projekt, da ću do oltara hodati mirno i sigurno osmjehujući se svakom trenutku dosanjane čarolije…

I onda mi je život poslao njega. Sve snove koje sam sa sobom donijela podigao je na nevjerojatne razine. Stvarnost i mašta potpuno su se preklopile i povele nas u tu čudesnu šetnju života.

Dobrodošli u priču Mr & Mrs Juran!

Svi elementi našeg vjenčanja imali su svoje zašto. Pričali su jednu stvarnu životnu priču inspiriranu nama samima, Walt Disneyem i njegovom Pepeljugom. Ni brojevi nisu bili slučajni… Datum vjenčanja 09.06. godišnjica je početka naše veze, a u sebi krije i mjesece rođenja naše djece. Prvi koji su saznali da se sprema nešto veliko, bili su naši kumovi. Bezbrižno su sjedili u nama omiljenom kafiću misleći kako čekaju nas, a onda ih je svojim ulaskom iznenadio glasnik iz Valmadelanda (Valmade su dio grada u kojem živimo, land mu je pripao mojim dolaskom). Prozvao ih je, odmotao poziv na kumstvo i pročitao ga. Tekst je bio naše djelo napisano njima! Vidno iznenađeni i oduševljeni predstavom koja se pred njima odigrala, dočekali su nas te jasno i glasno pristali biti naši kumovi.

Uzvanicima smo 6 mjeseci prije vjenčanja poslali Save the date koji je, osim našeg teksta i crteža kuće, sadržavao i fotografiju na kojoj se krio datum vjenčanja. Fotografija je nastala u našem dnevnom boravku, a za njezinu realizaciju korišteno je čak stotinjak balona. Za razliku od Save the datea koji je uz uvod u priču otkrivao samo datum vjenčanja, pozivnica je sadržavala sve važne informacije o našem danu. Sastojala se od dva dijela: kutije u kojoj se krilo ogledalce i na njemu tekst „Ogledalce ogledalce kaže ti, u priču ovu pozvan si“ te pažljivo osmišljene knjižice s uputama.

Uvijek sam voljela Pepeljugu, a ideja o tome da ću se udati u vjenčanici nalik na njenu, nikada se nije promijenila. Iako sam se naručila na probu u dva salona vjenčanica, znala sam da iz tog drugog izlazim s rezultatom. Tako je i bilo. Kod njih sam dolazila i odlazila s istom rečenicom: „Slobodno dodajte još tila!“ Brinuli su se kako ću hodati, disati, preživjeti… Ja nisam! Uživala sam u svakom njezinom centimetru ne osjećajući nikakvo ograničenje. I ne, nisam se presvukla.                                                               

Moj princ isprobao je više odijela nego li ja vjenčanica. U jednom se trenutku sam sebi osmjehivao u ogledalu, to je bilo to, njegovo odijelo za šetnju života!

Godina i pol dana rada na projektu zvanom Vjenčanje bila je iza nas. Sjedili smo na terasi, bilo je već kasno. Do svega onoga na čemu smo toliko radili, dijelila nas je još samo jedna noć. Najveća ljepota bila je u tome što smo cijelim putem bili u skladu sa sobom i uživali. Tako smo i ovu večer izabrali guštati potpuno uneseni u priču koju stvaramo, potpuno spremni da ju ujutro oživimo…

Probudila sam se onako kako sam oduvijek maštala: sretna i voljena okružena balonima! Frizura i šminka prošle su potpuno opušteno. U pratnji sam imala jedino svoju djevojčicu, bila je to prirodna i pametna odluka. Znala je da se događa nešto veliko, veselila se onako dječji, iskreno i neopterećeno. Jednako je bilo kod kuće gdje su naši dečki imali svoje muško jutro.

A onda je došlo vrijeme da priča krene…

Ulazak u naše dvorište činila je naslovnica knjige „Mr & Mrs Juran“ koja se izdizala iz brojnih naslova naših životnih trenutaka, a fotografije koje su ih predstavljale bile su dekorativni elementi Valmadelanda. Prve stranice otvorene knjige nalazile su se u dvorištu, a tekst je odgovarao onome sa Save the datea, ali ovoga puta pisan u sadašnjosti. Spustila sam se po stepenicama do svog princa kroz prolaz koji su činili djeveri i djeveruše zajedno s kumovima.

Organiziranim smo prijevozom stigli do crkve. Jednu stvar u svojim maštanjima nisam nikako mogla predvidjeti! Vozeći se u svojoj maloj kočiji, ispred mene su u crkvu ušla dva najvažnija uzvanika. Na kočiji je pisalo: „Tata, stiže mama!“  Bio je ovo najtopliji i najposebniji trenutak koji nam je život poklonio. 

Hodali smo po bijelom tepihu koji je nosio nastavak teksta naše priče „Praćeni melodijom čarobnih nota, spremni smo za naš blagoslov života!“

Postoji jedno posebno obiteljsko imanje… Mjesto je to na kojem sam napravila svoje prve korake, ugasila većinu svojih rođendanskih svjećica i maštala kako ću jednoga dana na njega ući kao nečija žena. U staklenoj kočiji predvođenoj trubačem i maskotama Disney likova, stigli smo na mjesto mog djetinjstva – mjesto našeg vjenčanja. Vođeni putokazima s najljepšim Disneyevim citatima, spustili smo se na obalu na kojoj nas je dočekala morska sirena. Uz pjesmu klape pogledala sam nebo. Približavao nam se avion s obližnjeg sportskog aerodroma, isti onaj kojeg sam kao mala čekala i veselila se padobrancima koji su iz njega iskakali. Ovoga puta vukao je nekakav natpis. Ljubav mog života me pogledala i tiho mi šapnula: „Ovo je od mene. Nisam mogao dozvoliti da nigdje nemamo hashtag!“ Dok se nebom vijorilo #mrandmrsjuran, cijeli moj svijet vrtio se poput ringišpila praćen neponovljivim vatrometom emocija.

Zvjezdano nebo našeg šatora i bajkovite cvjetne dekoracije uvele su nas u nove nestvarne dimenzije. Zavrtio se svijet i onim najrealističnijim uzvanicima, odjednom su svi pogledi odisali istom notom.

Nakon 7 mjeseci vježbe, našli smo se na plesnom podiju spremni za finalnu izvedbu. Vođeni srećom, sigurnošću i ljepotom bečkog valcera izveli smo koreografiju života. Okupani pljeskom i svjetlucavim fontanama, ponosno smo disali kao jedno! A onda je na podiju zavladala nevjerojatna energija! Zajedno s kumovima, djeverima i djeverušama izveli smo plesnu točku koju smo zajednički pripremali, točku koja nas je ujedinila i kao neponovljivu grupu dovela do finala!

Naše je vjenčanje bilo daleko više od samog vjenčanja. Bilo je to zajedničko putovanje kroz rad, odnose, iskušenja,  pobjede, vjeru, dječje snove… Sve što se putem događalo snimali smo i kroz kratki dokumentarac prikazali našim uzvanicima. Mnogima je upravo to bio najemocionalniji trenutak našega dana. Vidjeti kako od ničega nastaje nešto, i odnosno i prostorno, nikoga nije ostavilo ravnodušnim…

Većina naših uzvanika na odlasku je izgovarala istu rečenicu: „Hvala vam što ste nam omogućili da ovo doživimo!“  Mi smo te noći bili netko tko je živio Disneyeve citate. Iako smo za ovo vjenčanje jako puno toga kupili, iznajmili i izradili, ono najvažnije donijeli smo sa sobom. Razina ljubavi, sigurnosti i mira kojom smo došetali do oltara najvrjedniji je trenutak ovog neponovljivog projekta! I zato poslušajte Disneya pa ako u nešto vjerujete, onda vjerujte cijelim svojim bićem, potpuno i neupitno.

I nikada ne zaboravite: svijet je kugla čarobna!

    Sara Pauli Juran